Sve što je bilo kao da i nije, a sve što će biti uistinu još nije. Zaboravite sve do sada, nebrojeno puta je potvrđeno da je playoff priča za sebe, pogotovo uz draft koji će se održati neposredno prije prve utakmice osmine finala kojim će većina momčadi dodatno povećati roster, uz nepredvidive posljedice. Ako ih je i bilo u očima nekih, očitih favorita više nema, a jedina prednost koju pojedine ekipe imaju postoji samo u osmini finala u obliku prolaska boljeplasirane momčadi iz regularnog dijela natjecanja u slučaju neriješenog rezultata. Osam ekipa koje su izborile ili pak posrnule u playoff bori se za dva mjesta kojima će se pridružiti AdactiCvjetnom na velikoj završnici 17. sezone MNL FFER-a.

PULA – QUALIA

Među ekipama za koje bismo mogli reći da su posrnule, definitivno se nalazi višestruki i aktualni prvak Pula. Prenijeta četiri boda u LZP nisu ih nimalo pokolebala i odličnim nizom u svom stilu izgledali su nezaustavljivo. Barem dok se nije pojavilo posljednje kolo i Grupa TNT. Za potvrdu prvog mjesta i izravan plasman u polufinale dovoljna im je bila podjela bodova na koju su sigurno računali s obzirom na to da se protivnik pojavio s možda najkraćom klupom ove sezone uz izostanak dva ponajbolja pojedinca, BarabeŽuvele. Tko je prisustvovao zagrijavanju mogao je sve o beznadnosti situacije pročitati na blijedom licu vašeg tekstopisca pošto je upravo Grupa TNT u svojim rukama držala jedinu priliku za izravan prolaz Cvjetnog u polufinale. Situacija je bila toliko ozbiljna da sam većinu utakmice proveo u dubokoj meditaciju u svlačionici, a rezultat provjerio na mobitelu. Nisam dugo bacio neku narodnu, pa ću dati jednu s inverzijom – dok jednom svane, drugom smrkne, a na našu sreću i Medenovu žalost, dečki su odigrali maestralno i Puljanima priuštili sumrak koji je malo tko očekivao. Srećom, tjedan dana je sasvim dovoljno da se vruće glave ohlade i staloženo krene u nove pobjede, iako im s obzirom na protivnika neće biti nimalo lako jer im je prva prepreka na putu prema obrani naslova nepredvidiva Qualia. Pokazali su da se mogu nositi s najjačim, ali isto tako prosuti bodove u dvobojima s objektivno slabijim ekipama. Međusobni dvoboj koji bi nam mogao dati neku sliku kako bi se ova tekma mogla odigrati ne postoji, ali pogledamo li imena koja čine roster Qualie možemo zaključiti da nas čeka utakmica u kojoj bi mogla presuditi individualna kvaliteta i pravi potez u pravom trenutku. Već i ptice na granama znaju da Pula više manje igra stabilan i prepoznatljiv futsal s velikom dozom agresivnosti i presinga u kojem vreba pogrešku protivničke obrane koju munjevito kažnjava, no to katkad protivniku ostavlja rupe koje se itekako mogu iskoristiti uz pravovremenu reakciju. Kvalitetu za prepoznavanje takvih situacija njihovom protivniku ne nedostaje i morat će puno ozbiljnije, opreznije i koncentriranije ući u osminu finala jer bi im put prema novoj medalji mogao naglo skrenuti u suprotnom smjeru. Jesu nova ekipa, ali pojedincima poput LepoglavecaAndrića Gradinščaka ovo nije prvi, a nadajmo se niti zadnji nastup u razigravanju za medalje, pa Pula ne smije i ne može očekivati šetnju, a po mom skromnom mišljenu bi im bilo bolje zaboraviti na prednost boljeplasirane ekipe i ići na pobjedu.

GRUPA TNT – VERN

Dva “stara znanca” ponovno će odmjeriti snage, ali ovoga puta u osmini finala. Oba međusobna ogleda odigrali su u 6. kolu skupine B i u potpunosti su izjednačeni sa po jednom pobjedom od po jedan razlike na svakoj strani. Grupa TNT je nastavak natjecanja u LZP odigrala na visokoj razini i, bez upisanog poraza u četiri utakmice, od kojih su tri bile s trenutno najbolje plasiranim ekipama lige, dohvatili su visoko 4. mjesto koje ih je bacilo na noge momčadi VERN-a koju su ove sezone već jednom uspjeli pobjediti. Pobjedu je osigurao popularni Crni, pogotkom zabijenim 10 sekundi prije kraja, pa bi Đulvatovi dečki mogli biti posebno nabrijani i željni osvete. Za razliku od TNT-ovacaVERN-ovci u drugom dijelu natjecanja nisu uspjeli ostati neporaženi. Istini za volju, prvo mjesto su osigurali prije zadnjeg dvoboja, pa su mogli eksperimentirati, a protivnik nije imao nikakvog motiva koji bi u ekipu unio nervozu, pa im je u toj zadnjoj utakmici, uvjerljivom pobjedom od 5-0, lekciju očitao Megaton. Poraz prije playoffa nikada nije dobra stvar, ali pretpostavit ću da su dečki znali što rade i nisu si uvukli nekakav crv sumnje u kvalitetu i mogućnosti prije ogleda u kojem im za nastavak natjecanja igra jedino pobjeda. Iz prikazanog ove sezone mogli smo vidjeti da obje ekipe više njeguju čvrsti obrambeni stil futsala i upravo bi kvaliteta u tom segmentu igre trebala u ovom dvoboju iznijedriti sudionika četvrtfinala. VERN se nalazi u malom škripcu, pošto će morati više energije usmjeriti prema naprijed, dok si TNT može dopustiti igru po kojoj su postali poznati – stisni iza, uzmi loptu i pošalji ju Crnčeviću da riješi situaciju. Zadnji igrač VERN-a dobro bi se mogao namučiti u namjeri da zaustavi napadačke podvige gorostasnog sidruna, a možda najveću ulogu trebao bi u pripremi ove utakmice imati njihov voditelj, Matija Đulvat, s kojim su barem 30% jača ekipa, pa se za njihovo dobro nadam da će se pojaviti na klupi. Čvrstom obranom i strpljivim napadom uz pokoji pokušaj pojedinca sigurno će se naći u prilici i zatresti mrežu protivnika, samo je pitanje hoće li protivnik to učiniti jedanput manje ili ih poslati na Trg Drage Iblera bez da su okusili ovosezonsko četvrtfinale.

RUNJINA DICA – BRAINLESS DEVELOPERS

Već oko 17.40h prošle subote, pobjedom Adacte protiv Estarea, Runjina dica su izgubila priliku za izravan plasman u polufinale. Pobjeda u posljednjem kolu osigurala bi im 3. mjesto, ali to se nije pokazalo kao dovoljan motiv u utakmici koja je Cvjetnom očito značila više, pa su regularni dio natjecanja završili na 5. mjestu kojim su, kako iz provjerenih izvora doznajem (dvostruki Judo srami se), gledajući ždrijeb, na kraju čak i zadovoljniji. Protivnik u osmini finala također im je “stari znanac” iz prvog dijela natjecanja s kojim su se tada s lakoćom obračunali, no, tadašnja Dica i tadašnji Developersi nisu više ni približno iste momčadi. Runjini ‘tići do kraja sezone izgubili su jaku kariku Vujića, a na prošloj utakmici važan kotačić Čagalj bio je samo moralna podrška, dok su Brainlessi iz utakmice u utakmicu podigli iskustvo, ekipnu kvalitetu i vidjeli da mogu pružiti kvalitetan otpor bilo kojoj momčadi lige. Kao dodatna opasnost za protivnika mogla bi se pokazati nemogućnost kalkulacija jer nižim plasmanom moraju ići na sve ili ništa. Na papiru su kolege dragog nam Dine “Judice” Štehera i dalje veliki favoriti, ali i oni će se morati namučiti misle li nastaviti ferovsko nogoloptanje u Martinovci. Čvrsta obrana i posjed lopte trebali bi im biti imperativ, a protivnika ni pod koju cijenu ne bi smjeli podcijeniti. Igra na nulu nije opcija jer bi im se, poznavajući brzinu i kombinatornost protivnika, mogla obiti o glavu, a uigrani napadi su im se kroz sezonu pokazali kao jedno od glavnih oružja, pa ne vidim razlog zbog kojeg to ne bi iskoristili za potpunu ofenzivu na novopečenu playoff ekipu. S druge strane, Brainless developersi, s obzirom na izjednačenost i kvalitetu ovosezonskog izdanja lige, na plasman u osminu finala u svojoj premijernoj sezoni već mogu gledati kao na svojevrsni uspjeh, tako da nemaju što za izgubiti i, bace li se na glavu, sportska fortuna mogla bi im se osmjehnuti i dati im dovoljan poguranac da naprave i korak više. Za naše dobro, veselje i radost nadam se da će i jedna i druga strana opetovano morati vaditi loptu iz vlastite mreže, pa tko ju uspije izvaditi manje ili u slučaju Dice barem jednak broj puta, neka zasluženo prođe dalje.

OPTIMIT – ESTARE CULTO

Kada su dvije najdugovječnije ekipe lige u pitanju, teško je naći nove riječi, ali pokušat ću. Ukupno tri ili četiri kola stariji OptimIT u zadnjem je kolu odlučio da bi bilo pametno doći barem do šeste pozicije koja im osigurava ulogu nositelja u tekmi protiv možda i najnezahvalnije pozicioniranog, sedmoplasiranog Estarea. Tko zna, možda će broj sedam biti sretan za dečke u crnom, pa im imperativ pobjede možda sjedne k’o budali šamar i trgne ih iz blijedih predstava na koje su nas ove sezone nenadano navikli. Adacta je s njima doslovno pomela pod, a koncentrirana obrana koja ih je krasila proteklih sezona očito je ostala na novougrađenim, podmazanim vratima Martinovke. Malo tko bi povjerovao da su u LZP prenijeli šest bodova, a u osminu finala ih je ispratilo mršavih sedam. Sa sedam bodova na sedmom mjestu u 2017. godini, a uzmemo li u obzir da se u nekim slučajevima subota, dan osmina finala, gleda kao sedmi dan u tjednu, možda ta sveprisutna brojka uistinu krije neku simboliku. A možda su u šumi. Dojma sam da OptimIT ne brije na numerologiju i da ih pretjerano ne zanima problematika broja 7, te da su sretni što njihov protivnik mora ganjati pobjedu dok oni mirno i staloženo iz prikrajka mogu vrebati pukotine u njihovoj obrani, a sudeći po dosadašnjim predstavama, pukotina za iskoristiti trebalo bi biti na pretek. Čvrst i ekipni futsal koji pokazuju cijelu sezonu nailazi na plodno tlo upravo protiv ekipa kao što je ovosezonski Estare, a to možda najviše potvrđuje uvjerljiva pobjeda od 4-2 koju su im nanijeli u 8. kolu. Ako je na toj utakmici jedan Estareov veliki prijatelj i uvijek korektni Vanja Hršak zapljeskao OptimIT-ovom Kristijanu Rebernišaku na maestralnom golu, onda znate koliko je sati. Najproblematičnija stvar koja Mikiću sigurno zadaje najviše glavobolja i neprospavanih noći jest činjenica da iz utakmice u utakmicu njihova igra ne pokazuje znakove napretka, već naprotiv, na trenutke izgleda kao da je svaki novi susret veliki korak unazad, dok OptimIT polako, ali sigurno korača prema naprijed. Kao što sam u skoro svakoj prilici koju sam imao napomenuo, Mićo i društvo se moraju vratiti korijenima i početi agresivno letiti po terenu i tjerati protivnika na pogreške koje će im sigurno donijeti pregršt prilika. Zakorači li Estare konačno tvrdo i odlučno prema naprijed, OptimIT bi mogao malčice usporiti korak, i ne sumnjam da bi nas u tom slučaju u subotu čekao još jedan klasik vrijedan upisivanja u bogate anale MNL FFER-a. NEMA LABAVO!